STRAVIČAN ISKAZ DJEČAKA: Htio je da pati i njegova ali i majke njegovih ubi*jenih drugara, jeza ih prošla od ovih njegovih riječi

Trinaestogodišnji učenik OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u Beogradu, zaprepastio je svojim hladnokrvnim izjavama poslije masakra.

Maloljetni učenik (13), koji je osumnjičen da je jučer počinio masakr u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru, u razgovoru sa radnicima Centra za socijalni rad (CZSR), kako Kurir nezvanično saznaje, je izjavio: “Žao mi je što nisam ubio sve učenike sa spiska! Htio sam da se vratim i sve ih ubijem, ali mi je u dvorištu ispao ranac sa Molotovljevim koktelima i nisam uspio”.

Ubio je školskog čuvara i osmoro đaka, sedam djevojčica i jednog dječaka, dok je šestoro djece ranio, kao i nastavnicu historije. Potom je sam pozvao policiju iz školskog dvorišta, predstavio se imenom i prezimenom, rekao šta je uradio i tražio da dođu po njega. “Ja sam psihiopata, morao sam da se smirim”, izgovorio je, a onda je uhapšen.

Prema riječima izvora, dok je dječak hladnokrvno, bez trunke kajanja i empatije prema žrtvama, govorio o tome kako je dugo pripremao zločin, kao i kako je razradio plan i zbog čega, radnici CZSR nisu mogli da sakriju zaprepšćenje.

“Njima nije bilo dobro dok su ga slušali. Uživao sam dok sam slušao njihove krike. Meni je žao što nisam pobio sve ljude sa spiska, ali kada sam izašao u dvorište da promijenim šaržer, ispao mi je ranac sa Molotovljevim koktelima, a njih sam htio da bacim kako policija ne bi mogla da uđe u školu dok ne završim započeto. Onda sam se uspaničio i shvatio sam da je najbolje da pozovem policiju. Spustio sam pištolj i pozvao”, kaže izvor Kurira, a posebno jezivo je bilo kada je dječak izgovorio “da mu ni najmenje nije žao ubijenih drugova”.

Ono što je naročito šokiralo radnike CZSR tokom razgovora sa maloljetnikom, jeste i to što je on praktično priznao da je na neki način uživao u zločinu, da ne samo da ga je svjesno planirao, nego ga je i htio.

“Dječak je priznao da je često gledao kriminalističke filmove, serije, ali i dokumentarce o masovnim ubistvima, čak i onim u školama. Naročito je bio opsjednut dokumentarcem ‘Američka tragedija’, u kom se prikazuje kako majke žrtava pate, ali i kako majka ubice pati zbog onoga što je njeno dijete počinilo. Taj dokumentarac je gledao više puta i poistovjećivao je majku ubice sa svojom majkom”, navodi izvor Kurira i dodaje:

“On je majku ubice iz dokumentarnog filma poistovjećivao sa svojom, jer je smatrao ‘da ona nema saosjećanja prema njegovim problemima’. Zapravo, htio je da pate majke njegovih ubijenih drugara, ali i njegova mama. Tu patnju, kao i krike uplašene i ranjene djece je vidio kao neku vrstu kompenzacije za svoju duševnu bol”.

Izvor kaže i da je dječak smatrao da ima problem sa društvom i okolinom, odnosno da on pati zbog toga što je izopšten i odbačen od društva.

“On nije bio žrtva fizičkog nasilja, a pitanje je da li je bio žrtva nekog drugog oblika vršnjačkog nasilja. On je imao lični osjećaj da djeca iz škole ne žele da se druže s njim, a njegova mama nije to shvatala i razumjela. Nije nasumično pucao, pucao je ciljano da ubije. U školi je tokom uviđaja nađeno ukupno 57 čaura i šest metaka”, navodi izvor i dodaje da je dječak u svaku svoju žrtvu ispalio između pet i osam hitaca.