BILA JE NAJMOĆNIJA ŽENA TURSKOG CARSTVA I MILJENICA SULTANA VELIČANSTVENOG: Evo kako je zapravo izgledala fatalna Hurem

Hurem sultanija bila je omiljena žena osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog i njegova vjenčana supruga. Bila je i majka šestero njegove djece – Sultana Selima II, naslijednika Sulejmana I, Mihrimah sultanije kao i prinčeva Mehmeta, Bajazita i Džihangira.

Smatra se najmoćnijom ženom Osmanskog carstva i jednom od najmoćnijih u istoriji čovječanstva. Vršila je veliki utjecaj na politiku Osmanskog carstva i igrala vodeću ulogu u državnim poslovima.

Lepa Rokselana

Njeno pravo ime, kao i djetinjstvo, nisu sasvim poznati. Pretpostavlja se da se zvala Anastasija ili Aleksandra. Bila je porijeklom iz Poljskog kraljevstva, sa teritorije današnje Ukrajine.
Kao i mnoge njene zemljakinje, za kojima je u Carigradu (Istanbulu) bila velika potražnja, Rokselana je ili kao ukradena robinja ili zato što su je roditelji prodali (što je bila česta pojava u Rusiji) odvedena kao bijelo roblje u Osmansko carstvo, piše Istorijski zabavnik.rs.

Ibrahim-paša je, iz zahvalnosti, svom prijatelju sultanu Sulejmanu I poklonio mladu Rokselanu. Ona se našla u haremu koji je obuhvatao oko 300 robinja, ali se svejedno brzo upala u oči sultanu Sulejmanu. Jednom kada je postala njegova družbenica to je ostala do kraja života!

A kako je izgledala?

Rokselana je imala vatreno crvenu kosu. Opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, promućurna i vesela, smijala se i šalila rado.

Njena harizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo i dobila ime “Hurem”, što znači “nasmijana”. Sulejmana Veličanstvenog vjerovatno je zavela inteligencijom, duhovitošću i veoma strastvenom prirodom.

Lik sultanije Hurem inspirisao je umjetnike vekovima. Riđokosa ljepotica naglašenih oblina koje bude maštu.

Tako je uglavnom prikazuju bakrorezi i platna umjetnika srednjeg vijeka.
Za ovakvu sliku je zaslužan izvesni Melkior Loriks, koji je nekih pet godina proveo u Carigradu u pratnji habsburškog izaslanika. U svojim putopisima on opisuje Rokselanu upravo onako kako su je umjetnici potom slikali, a književnici dočaravali, uključujući i Šekspira.