Magazin

12 NAVIKA KOJE OTKRIVAJU OSOBU ODRASLU U SIROMAŠTVU: Broj 10 je svima u krvi, SVI SE PRONAĐU

Čak iako su vaši roditelji imali kratkotrajne finansijske probleme, mnogima sjećanje na ovaj period ostaje urezano duboko u pamćenju.

Donosimo vam 12 navika osobe odrasle u siromašnoj porodici:

1. Stalna briga o hrani ili nezdrav odnos prema hrani

Osobe koje nisu imale hrane u izobilju, u odraslom periodu će patiti ili od gojaznosti ili od fobije da im nikad neće biti dovoljno hrane. Takvi ljudi obično jedu sve iz tanjira (jer im je u mozgu urezana činjenica da možda sutra neće imati šta da jedu) ili ostatke od ručka jedu nekoliko narednih dana. Ništa se ne baca.

2. Odlaganje “velike” kupovine

Osobe koje su se borile sa lošom finansijskom situacijom ili su odrasle u takvoj porodici služe se pravilom “odložene kupovine”. To podrazumeva da se dugo razmatra o kupovini čak i neophodnog aparata za kuću ili nečeg što zahteva veći novčani izdatak.

“Jednom sam kupio televizor koji je imao razumnu cijenu, ali u tom momentu mi nije bio neophodan. Nekoliko dana sam ga “mjerkao” i preračunavao se, da bih ga na kraju ipak kupio. Prijatelj me ubijeđivao da je to dobro potrošen novac, ali ja sam imao osjećaj kao da sam izgubio nešto, kao da sam bolestan,” ispričao je jedan muškarac za Brightside.

3. Iracionalni strah od gubitka posla

Ovaj strah imaju samo osobe koje su odrasle u porodici koja je bila na rubu siromaštva. U takvim porodicama se podrazumijeva da gubitak posla znači i to da možda nećete preživjeti bez primanja. Zbog toga su ljudi spremni da rade i za “crkavicu” i da trpe sve i svašta, samo kako ne bi ostali bez prihoda.

4. Način na koji držite svoje stvari

Osobe koje su odrasle u siromašnim porodicama svoje stvari poput šoljice za kafu, torbe, sveske, telefona itd, drže čvrsto cijelom šakom, veoma blizu sebe, kao da će im neko oteti ono što im pripada. Prodavci i menadžeri, na osnovu govora tijela mogu da zaključe u kakvoj ste porodici odrasli.

5. Vjeruju u čuda

Ljudi koji su odrasli u siromašnoj porodici veruju da će možda dobiti u igrama na sreću. Stoga se nadaju, mole se i često igraju loto i slične igre. Oni koji su odrasli u imućnijim porodicama, nemaju takav odnos prema čudu.

6. Sve rade sami

Osoba koja je odrasla u siromašnijoj porodici dobro zna da radi mnogo različitih stvari: sitne popravke po kući, šišanje, farbanje, kuhanje, šivenje i td. Oni koji su odrasli u imućnijoj porodici, takve stvari nikad nisu imali prilike da rade.

“Kada sam se oženio pitao sam suprugu gde nam stoji igla i konac. “Za šta će ti to?” pitala me, “Da zakrpim čarape,” rekao sam. “Baci to i ne sramoti se,” rekla je. Ona je odrasla u bogatoj porodici za razliku od mene. Bilo me je sramota da joj ispričam kako znam da zalepim i cipelu,” ispričao je jedan muškarac.

7.Ništa se ne baca

Ljudi koji znaju kako je teško zaraditi novac i kupiti nešto, ništa ne bacaju. Iznošenu odeću ne bacaju nego je nose po kući, kada se istroši, nose je na selo i po njivi, a kada nije ni za rad u bašti, onda je isijeku i tim krpama brišu prašinu.

8. Troše vrijeme umjesto novca

Jedan od najizrazitijih karakteristika siromaštva je mišljenje da je novac vredniji od vremena. Kao rezultat, ljudi se smrzavaju na autobuskim stajalištima umjesto da pozovu taksi. Satima kuhaju umjesto da poruče hranu iz restorana itd.

9. Panika na kasi u trgovini

Nikako ne mogu da se reše straha od toga da neće imati dovoljno novca da plate račun na kasi. Iako imaju dovoljno novca na bankovnom računu, stres zbog toga da li će im transakcija biti odbijena, uvijek postoji.

10. Plaćanje na rate

Strah od toga šta će doneti budućnost, većinu ljudi tera da plaćaju na rate, pa čak i ako ih na kraju to skuplje košta. Iznos podijeljen na rate nekako im izgleda manje zastrašujuće.

11. Liječe se sami

Za njih je novac vrijedniji od zdravlja, pa su u stanju da mesecima ne odu na hitan stomatološki pregled. Sve što mogu da zaleče “narodnim lijekovima” oni to tako liječe, samo da ne bi dali novac i otišli kod doktora.

12. Nemogućnost prihvatanja poklona

Stalno su na oprezu. Osjećaju se kao da nekome nešto duguju i kada im neko nešto pokloni, misle da to ima skriveni motiv. (Stil)