Najveća greška je tući djecu: Poznati psiholog otkrio najbolju metodu kažnjavanja

Poznati ruski psiholog Mihail Labovski pre nekoliko mjeseci objavio je novu knjigu posvećenu vaspitanju djece, koja je ubrzo postala veliki hit, i to s razlogom – nudi konkretne smernice za odgoj dece koja će izrasti u psihički zdrave, samostalne i srećne odrasle osobe.

Labovski ima preko 30 godina praktičnog iskustva, a časopis Forbs uvrstio ga je među najpoznatije psihologe današnjice. U knjizi I Love and Understand: How to Raise Happy Kids (Without Going Crazy with Anxiety) analizira konkretne izazove koje pred roditelje postavlja vaspitanje djeteta: šta raditi u prvoj godini bebinog života, kako odgajati dete do treće godine, kako pristupiti ranom razvoju djeteta, kako dete pripremiti za školu i zašto je samo jedna petica u školskom dnevniku problem.

U jednom poglavlju osvrnuo se na kažnjavane djece batinama. Objasnio je da neki roditelji imaju pozitivan stav prema fizičkom kažnjavanju jer su i sami u djetinjstvu bili podvrgnuti toj metodi vaspitanja i ne shvataju koliko je ta tehnika „strašna“.

„Dobijao sam batine i ništa mi se nije dogodilo“

„Svoje roditelje ne treba uvijek slijediti ili na sopstveno detinjstvo uzimati kao primjer. Roditelj koji tuče djete psihički je neuravnotežen, to je osoba koja ima problem s ljutnjom i agresijom. Roditelj bi trebalo da rješi svoj problem, a ne prenositi ga na djete“, kaže Labovski.

Potom objašnjava šta se događa u djetetovoj glavi ako ga roditelji tuku: „Ono shvata da svet funkcioniše tako da jači može povrediti slabijeg. Djete misli da ga roditelji ne vole. To je loše. U šta će se onda to djete pretvoriti? Kako će komunicirati s drugim ljudima, sa životinjama? Kako će odgajati svoju djecu?“

Psiholog savjetuje roditeljima da s djecom uvijek razgovaraju, da im detaljno objasne gdje i kada greše. Pritom ne treba da usmeravaju kritiku na detetove kvalitete, već na njegov čin.

„Uradio si nešto loše, ali meni se ne sviđa takvo ponašanje“ ili „Jako mi smeta što se tako ponašaš“, primjeri su rečenica na koje se roditelji mogu fokusirati.

Ne treba vikati

Takođe, Labovski savetuje da s djetetom razgovarate normalnim tonom i ne vičete na njega, a čak i ako je učinilo nešto loše – ton neka bude nježan, ali čvrst. Kazna ne mora biti popraćena vikom, ljutitim gestovima i besnim licem. Naglasio je i koje su kazne po njemu prihvatljive.

„Smatram da je sasvim prihvatljivo uskratiti djetetu igračke, uređaje ili druge materijalne stvari ili odlazak na zabavno događanje. Ono što je pogrešno je uskratiti mu boravak na svežem vazduhu ili ga staviti u kućni pritvor“, istakao je.

U kažnjavanju moraju učestvovati oba roditelja

Psiholog naglašava i da je u obitelji porodici solidarnost, odnosno da majka i otac ne bi smjeli da imaju nesuglasica i trebalo bi da podjednako kažnjavaju svu djjecu. U suprotnom će jedno dete shvatiti da može sve, a drugo ništa, što će dovesti do manipulacije.

„Roditelji često misle da djete neke stvari radi namerno ili iz inata. Istina je da u 99 posto slučajeva djeca čine neke stvari nenamerno, odnosno bez loše namere. Ako djete kaznite bez objašnjenja, u 90 posto slučajeva iz toga neće izvući nikakav zaključak“, zaključio je, prenosi krstarica.com