EVO ŠTA PIŠE U DNEVNIKU O UČENIKU KOJI JE POČINIO MAS*AKR! Profesorica otkrila: Znam to dijete, znam i djecu koja su stradala
Profesorica francuskog i dalje radi u školi “Vladislav Ribnikar”, iako je otišla u penziju.
Osnovna škola “Vladislav Ribnikar” do jučer je bila poznata po francuskom jeziku, oglednim odjeljenjima, brojnim radionicama i razmjenama učenika, ali se sve proijmenilo kad je učenik ove škole ubio osmoro učenika, školskog portira i ranio šestoro đaka i nastavnicu historije.
Profesorka Francuskog Anka Ivković koja je sada u penziji, ali i dalje radi u školi “Vladislav Ribnikar” ispričala je kakva je atmosfera vladala u odjeljenju u koje je išao učenik, prije nego što se dogodio krvavi pri. Ona je tu djecu poznavala, predavala im i sa njima svakodnevno radila.
“Trebalo je danas da vidim to odjeljenje, da zamijenim koleginicu koja je njihova razredna i koja je trebala da putuje na službeni put. Dogovorile smo se sve šta ću da radim, ja tu djecu poznajem, već nekoliko puta sam bila kod njih i zamjenjivala časove. Znam i to dijete koje je pucalo, znam i tu djecu koja su stradala, znam Dragana, divnog čovjeka, koji je nemajući svoju djecu obožavao svu djecu koja su bila u školi… Čime je on to zaslužio”, rekla je ona za Pink i dodala:
“To je bilo divno, mirno, dobro dijete, odličan đak, baš sam pogledala u dnevniku kada sam vidjela njegove inicijale. Sve petice, primjerno vladanje, zeleni smajliji, najmanje od njega bi se tako nešto očekivalo. Svi mi, počev od roditelja, do škole smo negdje odgovorni što to nismo vidjeli. Kako smo mogli to da propustimo. Kako su roditelji mogli da ne vide svoje dijete, ako ima problem”, rekla je profesorka.
Ona je istakla da djeca u toj školi imaju svaki dan francuski, šest časova nedjeljno, i praktično je ona sa djecom više nego što su roditelji. Dodaje da roditelji danas nisu ništa dugačija nego prije, samo su se okolnosti promijenile.
“Kad smo mi bili mladi, oni su mene puštali, nema ni telefona, nema ni mobilnih telefona, odoh ja na more kad se javim, javim se. Bilo je bezbjednije, mogla sam da putujem auto-stopom. Pričala sam učenicama to, to je bio prestiž. Idemo, putujemo, ko smije danas da pusti dijete da pređe ulicu”, rekla je profesorica Anka Ivković.
(MONDO)
